
Lišenje roditeljskog prava - Postupak i sudska praksa
Lišenje roditeljskog prava ozbiljno zadire u život jedne porodice te kao takvo predstavlja drastičnu meru koja se ne izriče olako.
Zapravo, do lišenja roditeljskog prava dolazi samo u situacijama kada su svi drugi pokušaji zaštite deteta iscrpljeni.
Ukoliko se suočite sa izazovima u odnosima sa drugim roditeljem koji negativno utiču na vaše dete, a nijedna manje drastična mera nije dala rezultate, ovaj članak će vas upoznati sa konceptom lišenja roditeljskog prava – bilo u potpunosti ili delimično.
Kroz njega, imaćete priliku da razumete kada i zašto ova mera može biti primenjena, te koja su njena pravna, ali i ljudska, ograničenja. Na taj način, cilj je da vam pružimo jasnu sliku ovog pravnog instituta, kao i alternativnih rešenja koja prethode ovoj drastičnoj meri.
Sadržaj:
- Šta znači lišenje roditeljskog prava?
- U kojim slučajevima je primenljivo delimično lišenje roditeljskog prava?
- Lišenje roditeljskog prava postupak
- Da li sud mora slediti mišljenje centra za socijalni rad kod lišenja roditeljskog prava?
- Lišenje roditeljskog prava - sudska praksa
- Da li mogu oba roditelja biti lišena roditeljskog prava?
- Vraćanje roditeljskog prava
- Samostalno vršenje roditeljskog prava kao alternativa lišenju roditeljskog prava
Šta znači lišenje roditeljskog prava?
Lišenje roditeljskog prava jednog roditelja znači da taj roditelj potpuno gubi svoja zakonska prava i odgovornosti prema detetu, osim obaveze da ga finansijski izdržava.
Kada dolazi do potpunog lišenja roditeljskog prava?
Dolazi u situacijama kada sud proceni da roditelj zloupotrebljava svoje roditeljsko pravo ili ozbiljno zanemaruje svoje roditeljske obaveze, čime ugrožava zdravlje, sigurnost, pa čak i moralni razvoj deteta.
To znači da ako roditelj:
- zlostavlja svoje dete, bilo fizički, seksualno ili emocionalno;
- primorava dete na rad koji mu šteti;
- uči dete lošim navikama;
- napusti dete ili se ne brine o njemu;
- ne izdržava svoje dete ili mu, nakon razvoda braka, ne plaća alimentaciju;
- namerno ometa održavanje odnosa deteta sa drugim roditeljem
On ozbiljno zanemaruje potrebe svog deteta, zbog čega može biti u potpunosti lišen roditeljskog prava. Ovo su razlozi za potpuno lišenje roditeljskog prava.
U kojim slučajevima je primenljivo delimično lišenje roditeljskog prava?
Gore smo spomenuli potpuno lišenje roditeljskog prava, kada roditelj uopšte više ne može da odlučuje o detetovom obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, ni drugim važnim pitanjima, i gubi svaki oblik zakonske odgovornosti za dete osim obaveze izdržavanja.
U slučajevima delimičnog lišenja roditeljskog prava, koji se često javljaju nakon razvoda braka kada jedan roditelj postane nesposoban ili nesavesan u obavljanju određenih roditeljskih obaveza, sud može lišiti samo određena prava i obaveze, a ne sva, kao u prethodnom primeru.
E sada, šta delimično lišenje roditeljskog prava praktično znači za roditelja?
Na prvom mestu, to znači da roditelj može izgubiti pravo da npr. odlučuje o obrazovanju ili zdravstvenoj zaštiti deteta, ili da upravlja njegovom imovinom jer je to u najboljem interesu deteta, ali recimo i dalje može imati pravo da posećuje dete ili bude uključen u neke aspekte njegovog života.
Takođe, ako roditelj ne živi s detetom i nema roditeljsko pravo, sud može odlučiti da mu uskrati pravo da održava lične odnose s detetom ili da utiče na odluke koje značajno oblikuju detetov život.
U svakom slučaju, delimično lišenje je primenljivo u slučajevima kada roditelj nesavesno obavlja određene aspekte roditeljstva, ali sud procenjuje da nije potrebno potpuno ga lišiti roditeljskog prava, već je dovoljno da mu se ograniče određena prava radi zaštite deteta.
Lišenje roditeljskog prava postupak
Postupak lišenja roditeljskog prava je vrlo temeljan i rigorozan, prevashodno zato što za cilj ima preduzimanje svih potrebnih mera za zaštitu deteta.
Ovaj postupak se pokreće tužbom kod nadležnog suda, najčešće od strane drugog roditelja, ali ga može pokrenuti i samo dete, centar za socijalni rad, pa čak i javni tužilac.
U samoj tužbi tražićete da sud donese odluku o lišenju roditeljskog prava, bilo delimično ili potpuno, u skladu sa najboljim interesom deteta. Tužbu podnosite osnovnom sudu u mestu gde tuženi roditelj ima prebivalište ili boravište. (Izuzetak od ovog pravila postoji kada dete podnosi tužbu, u kojem slučaju je može podneti u sudu svog prebivališta.)
Zbog važnosti za zaštitu deteta, postupak za lišenje roditeljskog prava je po pravilu naročito hitan.
Šta to znači?
To znači da je sud u obavezi da prvo ročište zakaže u roku od osam dana od prijema tužbe, a drugostepeni sud mora odlučiti po žalbi u roku od 15 dana, što su zaista kratki rokovi. Osim toga, u ovom postupku nema obaveznog dostavljanja tužbe na odgovor tuženom, čime se nastoji da se lišenje roditeljskog prava okonča na samo dva ročišta.
Još jedna dobra stvar kod ovih postupaka jeste što je u njima javnost isključena, odnosno vaša privatnost je zagarantovana. Isto tako, zakonodavac se pobrinuo da dodatno zaštiti pravno neuke strane, tako što je predvideo pravilo da sud istražuje sve važne činjenice i dokaze u slučaju lišenja roditeljskog prava, čak iako ih strane u postupku nisu predložile – bilo slučajno ili iz neznanja.
Dodatak: Pored zahteva za delimično ili potpuno lišenje roditeljskog prava, od suda možete tražiti i dodatne mere zaštite, kao što su zaštita deteta od nasilja ili ograničavanje kontakta sa drugim roditeljem. Naravno, sud neće po automatizmu usvojiti ove zahteve, već samo ukoliko proceni da je to u najboljem interesu deteta.
Pre preduzimanja bilo kakvih pravnih radnji u postupku lišenja roditeljskog prava, kontaktirajte advokata za porodično pravo.
Da li sud mora slediti mišljenje centra za socijalni rad kod lišenja roditeljskog prava?
Uprkos popularnom uverenju, sudovi nisu obavezni da slede mišljenje centra za socijalni rad u postupcima lišenja roditeljskog prava.
Međutim, istina je da ga često uzimaju kao značajan faktor pri donošenju odluke, ako ne i najznačajniji.
Zašto je to tako?
Verovatno najviše iz razloga tradicije, ali i zbog nedovoljno razvijenih alternativnih usluga.
Ovde primarno mislimo na porodična savetovališta ili specijalizovane ustanova za posredovanje, a koje su često skuplje alternative anganžmanu centra za socijalni rad.
U svakom slučaju, vi možete predložiti da se mišljenje traži od drugog organa, ali računajte na to da će sud radije pokloniti poverenje CSR-u.
Lišenje roditeljskog prava - sudska praksa
Postoji dosta dostupne sudske prakse u vezi lišenja roditeljskog prava u Srbiji, ali mi smo izabrali par najinteresantnijih slučajeva za vas.
Npr. u praksi su se dešavali slučajevi gde roditelj, koji nije primarni staratelj deteta, ne želi dati saglasnost za preseljenje deteta u drugi grad ili u inostranstvo.
Tu se postavilo pitanje: Da li se roditelj, samo zato što se protivi preseljenju deteta, automatski kvalifikuje za delimično lišenje roditeljskog prava?
U jednom slučaju je odgovor bio da, što može biti naročito problematično, jer roditeljska zabrinutost za dobrobit deteta prilikom selidbe u potpuno novo okruženje može biti sasvim legitimna i utemeljena u pravima roditelja da imaju ulogu u životnim odlukama deteta.
Međutim, kako odluke naših sudova nisu usklađene i nisu izvor prava, ne treba da vas plaši ova jedna odluka koja ja svakako izuzetak od pravila.
Sudska praksa takođe beleži niz ozbiljnih slučajeva gde su roditelji lišeni roditeljskog prava zbog grubog zanemarivanja svojih dužnosti prema detetu.
Jedan od primera u praksi obuhvata slučaj gde je dete bilo primorano da se samo stara o domaćinstvu jer je otac, koji je jedini imao roditeljsko pravo, bio u čestom alkoholisanom stanju, agresivan i nepredvidiv, bez ikakve brige za dete s kojim živi.
Vodite računa da su takvi uslovi sudu skoro uvek dovoljni da oduzme roditeljsko pravo zbog ekstremnog zanemarivanja osnovnih roditeljskih dužnosti. Isto važi i za život u zapuštenom okruženju, bez zdravstvene zaštite i sa lošom ishranom.
Treći primer dolazi iz presude Apelacionog suda u Beogradu (GŽ2 413/13) u kojoj je majka potpuno lišena roditeljskog prava.
Tokom šest godina nije pokušala da kontaktira dete niti da sa njim uspostavi bilo kakvu emocionalnu vezu, a jedino što je uradila bilo je jedno telefonsko interesovanje nakon pokretanja sudskog postupka. Sud je zaključio da njeno ponašanje ukazuje na potpuni nedostatak želje da učestvuje u detetovom odrastanju, zbog čega je smatrao da je grubo zanemarila sve roditeljske dužnosti.
Za kraj, još bi spomenuli i problematiku vezanu za to kako sudska praksa tretira pravo deteta da učestvuje u postupku lišenja roditeljskog prava kao umešač.
Ovde govorimo o slučajevima gde je detetu dozvoljeno, u skladu sa Porodičnim zakonom, da slobodno izrazi svoje mišljenje u postupcima koji se tiču njegovih prava, čak i kada nije stranka.
Problem je u tome što ovde dete ima ulogu pomoćnika jednoj od strana – bio to roditelj koji tuži ili je tužen - ime se može postaviti pitanje čije interese dete zapravo štiti u tom postupku.
Iako mu je omogućeno da izrazi svoje mišljenje, nije uvek jasno ko je odgovoran za informisanje deteta o njegovom pravu da bude umešač u postupku. Pitanje je i koji roditelj ima pravo da donese odluku o tome da li će dete učestvovati u postupku kao umešač, naročito u slučajevima kada su roditelji suprotstavljeni i oboje vrše roditeljsko pravo.
U svakom slučaju, ni propisi ni domaća sudska praksa ne daju jasan odgovor na ova pitanja.

Da li mogu oba roditelja biti lišena roditeljskog prava?
Da, oba roditelja mogu biti lišena roditeljskog prava ako sud proceni da je to u najboljem interesu deteta.
Kada dođe do ovakve odluke, dete se smatra maloletnikom bez roditeljskog staranja, što znači da će država kroz sistem socijalne zaštite preuzeti brigu o njemu, odnosno da će mu se dodeliti staratelj.
Ovde je važno napomenuti da lišenje roditeljskog prava ne mora biti trajna odluka.
Ako se tokom vremena pokaže da su roditelji otklonili razloge zbog kojih su lišeni prava, oni mogu pokrenuti poseban (parnični) postupak pred sudom da im se roditeljsko pravo vrati.
Vraćanje roditeljskog prava
Kao što smo već rekli, kada prestanu razlozi zbog kojih vam je roditeljsko pravo oduzeto, imate pravo da podnesete tužbu za vraćanje roditeljskog prava.
Ovaj postupak pokreće isključivo roditelj koji je bio delimično ili potpuno lišen roditeljskog prava i njegov zadatak je da dokaže da su se promenile okolnosti koje su ranije dovele do lišenja prava.
Dakle, morate pokazati sudu da ste sada u stanju da odgovorno i savesno vršite roditeljsko pravo.
Sud će potom, u saradnji sa stručnim licima (psiholog, socijalni radnik), proceniti sve relevantne okolnosti u vezi slučaja, kao npr. ponašanje roditelja, njegovo učešće u životu deteta, kao i promene koje su nastale od trenutka kada je pravo oduzeto – i tek onda doneti konačnu odluku.
Takođe, ako je dete bilo smešteno u hraniteljsku porodicu ili ustanovu socijalne zaštite, ocenjivaće se i kako se dete prilagodilo novim okolnostima.
Za razliku od postupka za lišenje roditeljskog prava, ovaj postupak može trajati neko vreme jer sud nastoji da u potpunosti sagleda sve aspekte, posebno u vezi s pitanjima kao što su školovanje, prebivalište i, naravno, dobrobit deteta.
Advokat za porodično pravo Novi Sad može biti od velike pomoći u ovakvim slučajevima, jer su dobro upoznati sa specifičnostima postupka i mogu vam pružiti podršku u što boljem predstavljanju vaših sposobnosti i spremnosti za vršenje roditeljskog prava.

Samostalno vršenje roditeljskog prava kao alternativa lišenju roditeljskog prava
Samostalno vršenje roditeljskog prava predstavlja manje drastičnu opciju od lišenja roditeljskog prava i može se, pod određenim uslovima, smatrati njegovom alternativom.
Naime, samostalno vršenje roditeljskog prava ne podrazumeva potpuno isključivanje roditelja, već samo njegovu marginalizaciju u donošenju odluka ukoliko je nesposoban da deli odgovornost sa primarnim starateljem.
Dakle, ovaj roditelj se još uvek ne smatra potpuno nesposobnim da bude isključen iz života deteta, već se samo privremeno proglašava nesposobnim da detetu pruži odgovarajuću podršku u donošenju važnih odluka vezanih za njegov odgoj i brigu.
Ovo rešenje, kada je moguće, pruža bolju ravnotežu između zaštite interesa deteta i očuvanja odnosa sa roditeljem.