Starateljstvo nad detetom

Starateljstvo nad detetom - Kako do starateljstva nakon razvoda?

Postupak za starateljstvo nad detetom predstavlja jedan od najemotivnijih i najizazovnijih trenutaka u životu roditelja. Dok se vi, sa jedne strane, trudite da zaštitite svoje dete, sa druge se susrećete sa mnogobrojnim, komplikovanim i dugotrajnim zakonskim procedurama koje često deluju nepravedno.

Šta ako sud ne razume u potpunosti vašu situaciju? Šta ako date pogrešne informacije ili ako vaš nedostatak pravnog znanja bude uticao na konačnu odluku suda? Prethodno navedeno može prouzrokovati dugoročne negativne posledice po život vašeg deteta i po vas. Kako uopšte da predstavite svoje argumente tako da osigurate da sudska odluka bude u najboljem interesu deteta, odnosno onakvom kakvom je vi priželjkujete? Ova pitanja nisu samo hipotetička – ona su stvarnost sa kojom se suočava veliki broj roditelja tokom sudskog postupka za starateljstvo nad detetom.

Nedostatak jasnih smernica, pravne podrške i emocionalne stabilnosti može vas ostaviti u strahu i neizvesnosti, dok se borite za ono što je najvažnije – dobrobit vašeg deteta. Međutim, ne mora biti tako. Razumevanje ključnih zakonskih faktora, temeljna priprema za proces i adekvatna pravna pomoć mogu napraviti ogromnu razliku. U ovom članku objasnićemo vam sve što treba da znate o ovom procesu, od zakonskih kriterijuma koji se uzimaju u obzir do koraka koje možete preduzeti da biste osigurali najbolji mogući ishod za svoje dete.

Sadržaj:

Kako dobiti starateljstvo nad detetom?

Ako se o starateljstvu nad detetom sa supružnikom ne možete dogovoriti sporazumno prilikom razvoda , moraćete podneti tužbu. U parničnom postupku moraćete da ubedite sud i centar za socijalni rad da ste najsposobniji da se starate o detetu i njegovim interesima.

Šta to zapravo znači?

To znači da će ovi organi zajednički oceniti koja je odluka po pitanju starateljstva u najboljem interesu deteta na osnovu:

  • Uzrasta deteta
  • Finansijske situacije roditelja
  • Zdravlja roditelja, kako psihičkog tako i fizičkog
  • Načina života roditelja
  • Preferencije deteta, ukoliko je dete starije od 10 godina

Važno je napomenuti da sud jednako vrednuje sve od ovih faktora, pa tako neće dodeliti dete ocu samo zato što majka nema ili ima mala primanja, a naročito ne ukoliko nema relevantnih dokaza da ta finansijska situacija utiče na sposobnost majke da pruži adekvatnu negu detetu. Isto tako, sud neće dati starateljstvo majci samo zato što je majka, ukoliko otac pokazuje veliku posvećenost detetu i dete mu je privrženo.

Dakle, sud se fokusira na sveobuhvatan pregled situacije i prevashodno na najbolji interes deteta, što je svakako stabilnije, sigurnije i toplije okruženje.

Tužba za starateljstvo nad detetom

Tužba za starateljstvo nad detetomobično se podnosi u okviru postupka za razvod braka , a odluka o starateljstvu donosi se na kraju tog procesa.

Međutim, ako se nakon razvoda značajno promene okolnosti koje su bile osnova za prvobitnu odluku o starateljstvu, jedan od roditelja može pokrenuti postupak za izmenu te odluke i u tom slučaju će se voditi zaseban postupak.

U tom slučaju tužbu, pored vas kao roditelja kojem odlukom suda dete nije povereno na staranje, može da podnese i samo dete, ali i organ starateljstva.

Bez obzira na to ko podnosi tužbu za starateljstvo nad detetom i na koji način, postupak je hitan i obično traje nekoliko meseci do godinu dana, iako složeni slučajevi mogu trajati i više od pet godina, u zavisnosti od dostupnosti dokaza i kompleksnosti situacije.

U svakom slučaju, prvo ročište mora biti održano u roku od 15 dana od prijema tužbe.

Sud se, ponavljamo, pri odlučivanju vodi najboljim interesom deteta, uzimajući u obzir i mišljenje Centra za socijalni rad. Na osnovu toga, sud odlučuje da li će starateljstvo imati jedan roditelj ili će roditeljsko pravo biti zajedničko.

Tuzba za starateljstvo

Šta znači potpuno starateljstvo nad detetom?

Potpuno starateljstvo nad detetom znači da jedan roditelj ima pravo i obavezu da samostalno donosi sve odluke u vezi sa životom deteta, uključujući obrazovanje, zdravlje i boravište.

Ovo tzv. samostalno roditeljsko pravo se obično utvrđuje u postupku razvoda braka, bilo kroz sporazum roditelja ili ako dogovor nije moguć, tužbom pred sudom.

Ovde se sada prirodno javlja jedno pitanje, a koje glasi: Šta to znači za roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo? Odnosno, da li dodeljivanjem samostalnog roditeljskog prava jednom roditelju nestaju sve obaveze i prava drugog roditelja prema detetu?

Odgovor je: Ne!

Drugi roditelj i dalje ima pravo komuniciranja i viđanja sa svojim detetom, po unapred određenom ili dogovorenom modelu viđanja. Takođe, ima pravo i da učestvuje u donošenju svih ili nekih važnih odluka u vezi deteta, osim ukoliko nije lišen roditeljskog prava.

Takođe, vršenje samostalnog roditeljskog prava ne utiče na dogovor ili sudsku odluku po pitanju alimentacije . U prevodu, roditelj koji nema potpuno starateljstvo nad detetom i dalje ima obavezu plaćanja alimentacije u utvrđenom iznosu.

U svakom slučaju iznos izdržavanja se mora tako odrediti i raspodeliti da se svakom detetu obezbedi isti standard života kakav uživa i roditelj koji je dužnik plaćanja alimentacije.

Zajedničko starateljstvo nad detetom

Zajedničko starateljstvo predstavlja model vršenja roditeljskog prava u kojem oba roditelja, iako su se razveli, nastavljaju zajednički da donose odluke u vezi sa životom i interesima svog deteta. Dakle, oba roditelja dele odgovornost za odgajanje, obrazovanje i opštu dobrobit deteta.

Naravno, ovaj model vršenja roditeljskog prava je moguć samo ukoliko postoji dobra komunikacija između roditelja i spremnost za saradnju, a naročito kada uzmemo u obzir da ovaj model zahteva donošenje odluka o tome s kim će dete stanovati, kao i kada će i kako imati kontakt sa roditeljem sa kojim ne živi.

Baš iz ovih razloga, odnosno zbog ovih odluka, zajedničko starateljstvo nad detetom predstavlja izuzetak, a ne pravilo.

Napomena: Čak i ukoliko se vi i vaš supružnik dogovorite da zajednički vršite roditeljsko pravo, sud može odlučiti da potpuno starateljstvo nad detetom dodeli samo jednom roditelju, ukoliko smatra da je takva odluka u najboljem interesu deteta.

Zajednicko starateljstvo

Privremeno starateljstvo nad detetom

Privremeno starateljstvo nad detetom, u kontekstu vršenja roditeljskog prava i razvoda braka, predstavlja pravnu meru koja se koristi kada je potrebno privremeno zaštititi prava, interese ili ličnost deteta kada njegovi roditelji tj. zakonski zastupnici ne mogu delovati u njegovom najboljem interesu. U tom slučaju, organ starateljstva može doneti odluku o postavljanju privremenog staratelja detetu.

Kada se to u praksi najčešće dešava?

Dešava se kada je:

  • Boravište deteta nepoznato i ono nema zakonskog zastupnika
  • Interes deteta u sukobu sa interesom njegovog zakonskog zastupnika, odnosno roditelja.
  • Dete ili neko ko deluje u interesu deteta postavilo zahtev za privremenog staratelja sa opravdanim razlogom

Na ovaj način se štite prava i interesi deteta koja se ne mogu zaštititi na drugi način ili kada je neophodno delovati brzo kako bi se sprečila šteta po dete.

Starateljstvo nad maloletnim detetom

Kada se u postupku razvoda braka odlučuje o starateljstvu nad detetom, najčešće se zapravo odlučuje o starateljstvu nad maloletnim detetom zato što je ono nesposobno za samostalno odlučivanje o svojim pravima i interesima.

Međutim, pod starateljstvo može i mora biti stavljena i punoletna osoba, kada zbog ometenosti u razvoju ili bolesti nije u stanju da se o sebi stara. Jedino u tom smislu postoji razlika u starateljstvu nad maloletnom i punoletnom decom.

Osim toga, sud jedino razlikuje uzraste deteta u kontekstu uvažavanja mišljenja deteta o tome sa kojim roditeljem želi da živi. Pa tako, mišljenje deteta koje ima više od 10 godina ima neku težinu, ali nije obavezujuće za sud. Nije obavezujuće ni ono od petnaestogodišnjaka, ali je sud više sklon da uvaži volju deteta tog uzrasta, zato što pretpostavlja da ima dovoljno razvijene sposobnosti donošenja odluka koje se tiču njegovog života.

U svakom slučaju, osnovni princip u donošenju odluka o starateljstvu je uvek dobrobit deteta, i sud će najpre uzeti u obzir sve faktore koji mogu uticati na emocionalni i fizički razvoj deteta, bez obzira na njegov uzrast.

Kako dobiti starateljstvo

Starateljstvo nad detetom u vanbračnoj zajednici

Prema Ustavu Republike Srbije, vanbračna zajednica ima isti pravni status kao i brak, što znači da se roditeljska prava i obaveze regulišu na isti način.

Šta to u praksi znači?

Dok traje vanbračna zajednica, roditelji zajednički i sporazumno vrše starateljstvo nad detetom. Kada se vanbračna zajednica završi, sud odlučuje u skladu sa najboljim interesom deteta ko će nastaviti da vrši starateljstvo nad detetom.

Dakle, i u ovom slučaju se postupak povodom starateljstva vodi u sklopu postupka razvoda braka pred sudom (bilo sporazumnog ili po tužbi) i uključuje sve iste korake.

Što se specifičnosti tiče, jedina je razlika u formalizaciji očinstva, odnosno tome da majka deteta automatski ima roditeljsko pravo po rođenju deteta (jer je njen biološki odnos sa detetom odmah očigledan i nesporan), dok otac deteta iz vanbračne zajednice stiče roditeljsko pravo samo ako prizna dete.

Priznanje očinstva se vrši pred matičarem, sudom ili organom starateljstva i zahteva saglasnost majke. Ako majka ne da saglasnost, otac može sudskim putem zatražiti utvrđivanje očinstva.

Nakon priznavanja očinstva, otac stiče sva prava i obaveze prema detetu, uključujući pravo da zatraži starateljstvo. Sud tada procenjuje šta je u najboljem interesu deteta.

Kad majka gubi starateljstvo nad detetom?

Majka može izgubiti starateljstvo nad detetom ako zanemaruje njegove potrebe, zlostavlja ga, vodi život koji ugrožava detetovu sigurnost, ili ako ima ozbiljne psihičke smetnje koje otežavaju njenu sposobnost da pravilno brine o detetu. Takođe, ako se dokaže da ponašanje majke šteti detetu, sud može odlučiti da starateljstvo dodeli drugom roditelju.

Dakle, razlozi mogu biti:

  • Neredovna ili neadekvatna ishrana ili higijena deteta
  • Neadekvatne odluke po pitanju obrazovanja deteta
  • Odsustvo emocionalne podrške detetu
  • Fizičko, emocionalno ili seksualno zlostavljanje deteta
  • Vođenje života na način koji ugrožava detetovu sigurnost (npr. učešće u kriminalnim aktivnostima, korišćenje droge ili alkohola, bavljenje poslovima štetnim po dete)
  • Psihički problemi koji ometaju sposobnost majke da se pravilno brine o detetu, ako dete dovode u opasnost

Ukoliko smatrate da drugi roditelj nije sposoban da obavlja svoje roditeljske dužnosti te da kao takav ometa detetov razvoj i utiče na njegovu dobrobit, najbolje je da se po ovom pitanju obratite sudu, kao i stručnim licima (socijalnim radnicima) za mišljenje.

Ako ste, sa druge strane, roditelj koji se plaši da bi mogao izgubiti starateljstvo nad detetom, potražite pomoć u vezi problema koje imate i pokušajte postići dogovor sa drugim roditeljem kako biste sprečili bilo kakve nesuglasice koje mogu dovesti do sukoba i gubitka roditeljskog prava.

Na kraju, u situacijama kada postoji spor između roditelja o starateljstvu nad detetom, sud će verovatno koristiti različite mehanizme, poput psiholoških procena, socijalnih izveštaja i razgovora sa detetom, kako bi utvrdio koji roditelj može pružiti bolje okruženje za njegov razvoj.