Ugovor o prenosu udela

Ugovor o prenosu udela - Vrste, forma i overa

Da li razmišljate o prenosu udela u svom privrednom društvu ili ste možda kupac koji želi da preuzme deo nekog uspešnog biznisa?

Bez obzira na to da li ste prenosilac ili kupac, ugovor o prenosu udela predstavlja ključni korak u tom procesu. Za prenosioce, ovaj ugovor ne samo da definiše način na koji će se vaša vlasnička prava preneti, već i osigurava da se vaša vizija i vrednosti kompanije nastave.

S druge strane, za kupce, razumevanje ovog ugovora je od suštinskog značaja kako biste znali koja prava i obaveze preuzimate, kao i kako to može uticati na buduće poslovanje.

U ovom tekstu istražićemo ključne aspekte ugovora o prenosu udela, uključujući njegove vrste, pravne zahteve i potencijalne posledice, kako biste bili potpuno spremni na sve izazove i prilike koje vam prenos ili kupovina udela donosi.

Nastavite sa čitanjem za više informacija.

Sadržaj:

Vrste ugovora o prenosu udela

Iako Zakon ne govori izričito o vrstama ugovora o prenosu udela kao takvim, u praksi razlikujemo:

  • Ugovor o prenosu udela sa naknadom, i
  • Ugovor o prenosu udela bez naknade.

Koje su razlike između ovih ugovora? Hajde da pogledamo.

1. Ugovor o prenosu udela sa naknadom

Kod ugovora o prenosu udela sa naknadom, kao i što sam naziv kaže, prenosilac udela dobija određenu novčanu ili drugu naknadu za svoj udeo.

Ovaj oblik ugovora se često koristi kada se udeo prenosi na osnovu tržišne vrednosti ili kada postoji dogovorena cena između strana.

Kod ugovora o prenosu udela uz naknadu, važno je jasno navesti iznos naknade za prenos, precizirati procenat udela u društvu (u odnosu na osnovni kapital) koji se prenosi i izračunati njegovu tačnu novčanu vrednost u dinarima.

2. Ugovor o prenosu udela bez naknade

Naše zakonodavstvo takođe prepoznaje ugovor o prenosu udela bez naknade, gde prenosilac udela ne dobija nikakvu naknadu za svoj udeo.

Ovakav prenos je najčešće motivisan različitim razlozima, kao što su poklon, pomoć prijatelju ili članovima porodice, ili kao deo šireg poslovnog aranžmana.

Shodno tome, možemo reći da prenos udela uz naknadu više liči na kupoprodaju, dok je prenos bez naknade sličniji poklonu, zbog čega se i pravni okvir za ove transakcije razlikuje.

(Pod tim mislimo na poreski tretman, pitanje da li postoji mogućnost opoziva poklona, da li postoji pravo preče kupovine, itd.)

Sadržaj ugovora o prenosu udela

Ugovor o prenosu udela obezbeđuje pravnu zaštitu kako za prenosioca, tako I za stiocaoca udela, jasno definišući uslove pod kojima se vrši prenos udela, kao i prava i obaveze koje proizilaze iz tog prenosa.

Već u svojim uvodnim odredbama, ugovor o prenosu udela postavlja pravni okvir za prenos udela, pozivajući se na član 175. Zakona o privrednim društvima. Ugovor zatim jasno identifikuje učesnike prenosa, sa njihovim punim poslovnim imenima I drugim potrebnim podacima.

Ugovor takođe mora pružati informacije o:

  • visini osnovnog kapitala društva na dan zaključenja ugovora
  • procentu prenosiočevog udela u osnovnom kapitalu društva
  • pravu ostalih članova društva na preču kupovinu udela (osim ako je to pravo isključeno osnivačkim aktom ili zakonom)
  • opisu prenosa udela (da li je prenos udela sa ili bez naknade)
  • iznosu koji taj udeo predstavlja u dinarima (ako je sa naknadom)

U ugovoru se definišu i sva prava I obaveze koja se prenose na sticaoca, uključujući solidarnu odgovornost za obaveze prema društvu. Korisno je uključiti i izjavu da prenosilac nema nezmirene obaveze prema društvu, niti društvo ima obaveze prema prenosiocu.

Pred sam kraj ugovora se unose još neki detalji, kao što je sama procedura upisa pristupanja sticaoca kao novog člana društva, od kada ugovor počinje da proizvodi pravno dejstvo, koliko primeraka ugovora se sačinjava, predviđa se prostor za potpise, itd.

Forma ugovora o prenosu udela

Ugovor o prenosu udela mora biti u pisanoj formi i imati overene potpise prenosioca i sticaoca. Bez toga – nema pravnog dejstva.

To znači da prenos udela putem običnog, neoverenog ugovora jednostavno ne važi.

U praksi, najčešće ovaj ugovor liči na:

  • Ugovor o kupoprodaji (kada se zaključuje ugovor o prenosu udela sa naknadom)
  • Ugovor o razmeni (ako ne menjate udeo za novac, već za neku drugu imovinu)
  • Ugovor o poklonu (ako zaključujete ugovor o prenosu udela bez naknade)

Šta još treba znati?

Ako privrednom društvu (doo) pristupa novi član, zakon traži posebnu formu – ugovor o pristupanju člana, koji takođe mora biti u pisanoj formi i sa overenim potpisima.

Poenta: bez pravno ispravnog ugovora, prenos udela nije važeći. Zato, pre nego što donesete odluku, konsultujte advokata za privredno pravo.

Overa ugovora o prenosu udela

Kao što smo već spomenuli, ugovor o prenosu udela mora biti overen kod javnog beležnika, koji je jedini nadležan za ovu vrstu posla.

Bez overe, do prenosa vlasništva ne može doći.

Inače, ugovor o prenosu udela možete potpisati i preko punomoćnika (npr. advokata za privredno pravo), s tim da u tom slučaju I samo punomoćje mora biti notarski overeno.

Napomena: Kod međunarodnih transakcija, može biti potrebno apostiliranje ili puna legalizacija, uz prevod na srpski jezik, u zavisnosti od zemlje izdavanja.

Što se tiče same cene overe ugovora o prenosu udela, notarska taksa zavisi od vrednosti prenesenog udela. Dakle, može iznositi od nekoliko hiljada dinara pa naviše, a tačan iznos određuje notar prema zvaničnoj tarifi.

Da biste izbegli neprijatna iznenađenja, najbolje je da vam tu informaciju unapred proveri advokat koji vam sastavlja ugovor.

Ugovor o prenosu udela APR

Kontaktirali ste advokata, on je sastavio ugovor, vi ste ga potpisali i overili kod notara, ali postoji još jedna važna stvar koju treba da znate:

Čak i nakon svih ovih koraka, do formalnog (a ni faktičkog) prenosa udela još uvek nije došlo.

Naime, do prenosa udela dolazi tek nakon registracije u Agenciji za privredne registre (APR).

Dakle, vi ste dužni da kompletnu dokumentaciju, nakon overe, još podnesete APR-u, a onda APR u roku od 5 radnih dana donosi konačno rešenje, od čijeg donošenja novi vlasnik udela postaje član društva.

Bez ove registracije, prenos nema pravno dejstvo prema trećim licima.

Međutim, čak i ako je sve potpisano i overeno, APR u pojedinim situacijama ipak neće moći da registruje prenos. Tu se misli na slučajeve ako:

  • Traje poreska kontrola – u kojem slučaju prenos udela može biti blokiran dok se ne završe sve provere.
  • Je društvu privremeno oduzet PIB – u kojem slučaju se registracija odlaže.

S obzirom da ovi problemi mogu trajati mesecima, savetujemo da pre pokretanja procesa prenosa udela proverite potencijalne prepreke sa advokatom za privredno pravo – jer papir trpi sve, ali APR ne.

Pravo preče kupovine kod ugovora o prenosu udela

Pravo preče kupovine udela je pravo koje članovima društva omogućava da prvi (odnosno pre potencijalnih eksternih vlasnika) steknu udeo koji se prenosi trećem licu.

Ukoliko vas podseća na pravo preče kupovine kod kupovine zemljišta, gde vlasnici susednih parcela imaju mogućnost da kupe nekretninu pre nego što se ona ponudi trećim licima na tržištu, upravo o tome je reč i ovde.

Naime, zašto je ovo pravo toliko važno u kontekstu prenosa udela?

Jednostavno je: Zato što se ovim pravom osigurava da postojeći članovi imaju priliku da zadrže kontrolu nad vlasničkom strukturom društva, što doprinosi očuvanju stabilnosti i kontinuiteta poslovanja jednog društva.

Takođe, članovi društva mogu imati zajedničke ciljeve i viziju za razvoj firme, a ako se udeo prenese na nekog spoljnog vlasnika, to može dovesti do nesuglasica, različitih pristupa ili ciljeva. Verujemo da vam je lako zamisliti kako ovo može ugroziti poslovanje društva.

Najvažnija stvar koju ovde treba da znate je da se pravo preče kupovine aktivira isključivo u slučaju prodaje udela. To znači da, ako član društva odluči da proda svoj udeo, ostali članovi imaju pravo da ga kupe pod istim uslovima koje bi treće lice ponudilo.

Međutim, važno je napomenuti da se ovo pravo ne odnosi na situacije kada se udeo razmenjuje ili poklanja (misleći na ugovor o prenosu udela bez naknade), zbog čega je važno imati advokata za privredno pravo pri ruci ukoliko planirate sastavljati takav ugovor.

Pravo prece kupovine

Druga prava osnivača u vezi prenosa udela – šta predviđa osnivački akt

Osnivači društava s ograničenom odgovornošću (doo) imaju određena prava i mogućnosti kada je u pitanju prenos udela, a koja se mogu definisati kroz osnivački akt.

Dakle, reč je o odredbama koje se ne moraju obavezno naći u vašem ugovoru o prenosu udela, ali su svakako korisne za očuvanje kontrole nad društvom i osiguranje njegovog stabilnog funkcionisanja.

Prvo, osnivački akt može postaviti ograničenja za prenos udela.

Na primer, osnivači mogu da zahtevaju prethodnu saglasnost društva pre nego što se udeo prenese na treće lice. Ovo pravo osnivača ima za cilj da osigura da članovi društva imaju kontrolu nad time ko može postati novi vlasnik udela.

Ukoliko je ovo ograničenje predviđeno u osnivačkom aktu, član koji želi da proda svoj udeo mora obavestiti društvo i pružiti informacije o novom kupcu, kao i bitne elemente ugovora o prenosu. Odluku o saglasnosti donosi skupština društva, što dodatno osigurava da se prenosioci udela ne suočavaju s nepoželjnim situacijama.

Zakon o privrednim društvima takođe pruža osnivačima pravo da, umesto da daju saglasnost, tačno odrede treće lice na koje se može preneti udeo. Ovo pravo osnivačima daje dodatnu kontrolu, jer zahvaljujući njemu društvo može izabrati kupca koji će biti u skladu s njegovim interesima i strategijom.

Sa druge strane, ako izabrani kupac ne zaključi ugovor u predviđenom roku, prenosilac može slobodno prodati udeo bilo kojoj osobi po svom izboru, što mu pruža određenu fleksibilnost.

Konačno, Zakon omogućava osnivačima i da osnuju i druge oblike ograničenja prenosa udela kroz osnivački akt.

Na primer, osnivači mogu odlučiti da isključe mogućnost prenosa udela na konkurente ili povezane osobe, čime se dodatno štiti poslovni model društva. Ova vrsta proaktivnog pristupa može pomoći u očuvanju integriteta i vizije društva, kao i u smanjenju potencijalnih rizika.

Šta kupac udela treba da zna pre potpisivanja ugovora o prenosu udela?

Ako razmatrate mogućnost kupovine udela u društvu, važno je da budete svesni svih aspekata i rizika koji dolaze s ovom odlukom.

Jedan od najvažnijih koraka koji svaki kupac udela treba preduzeti je sprovođenje due diligence analize.

Naime, ovaj proces služi da kupcima omogući identifikaciju pravnih i finansijskih rizika pre nego što potpišu ugovor o prenosu udela, a detaljno o njemu možete pročitati klikom na link gore.

Ukratko za potrebe ovog teksta, sprovođenje due diligence-a vam daje uvid u sve finansijske izveštaje firme, njene pravne sporove, obaveze prema zaposlenima, kao i druge važne informacije koje mogu uticati na vrednost i stabilnost društva.

Na osnovu saznanja iz ove analize, možete odlučiti da li je kupovina udela u društvu prava opcija za vas ili da li danastavite tražiti druge prilike koje bolje odgovaraju vašim poslovnim ciljevima i interesima.

Ništavost ugovora o prenosu udela

Ništavost ugovora o prenosu udela je moguća u nekoliko situacija koje su regulisane Zakonom o privrednim društvima.

Npr. ukoliko prenosilac udela nije dostavio ponudu članovima društva koji imaju pravo preče kupovine, član društva ima pravo da pokrene tužbu za poništaj ugovora o prenosu udela.

Takođe, ugovor o prenosu udela može biti ništavan ako nije zaključen u skladu sa zakonskim odredbama ili osnivačkim aktom društva.

Na primer, ako članovi društva koji su primili ponudu ne pristupe zaključenju ugovora u predviđenom roku, prenosilac udela ima pravo da svoj udeo prenese trećem licu, ali pod uslovima koji ne mogu biti povoljniji od onih koji su bili ponuđeni članovima društva.

Isto tako, ako je ugovor zaključen bez odgovarajuće prethodne saglasnosti skupštine društva, on može biti ništav.

U svakom slučaju, ako nadležni sud utvrdi da je ugovor o prenosu udela ništavan, ta presuda ima dejstvo prema društvu i svim njegovim članovima. U tom slučaju, sve registrovane promene članova društva koje su nastale na osnovu ništavog ugovora mogu biti poništene, čime se obezbeđuje pravna sigurnost i zaštita prava članova.

Nistavost ugovora o prenosu udela

Česta pitanja u vezi ugovora o prenosa udela

1. Pored due diligence-a, šta još treba proveriti pre kupovine udela u društvu?

Pre kupovine udela u društvu, važno je još proveriti da li je taj udeo založen.

Naime, ako je udeo opterećen zalogom, poverilac ima pravo da naplati dug prodajom udela, što može dovesti do gubitka vaše investicije ili dugotrajnih pravnih postupaka.

U takvim situacijama, preporučuje se pravno savetovanje kako biste razumeli rizike i doneli informisanu odluku pre nego što se upustite u kupovinu.

2. Kada je potrebno prijaviti prenos udela Komisiji za zaštitu konkurencije?

Prenos udela je potrebno prijaviti Komisiji za zaštitu konkurencije kada transakcija uključuje velike kompanije ili može značajno promeniti tržišnu strukturu.

Ako vaša transakcija ispunjava određene kriterijume, Komisija će analizirati njen uticaj na tržište.

Nepodnošenje prijave može dovesti do visokih kazni i odlaganja transakcije, pa je važno pravovremeno proveriti obavezu prijave sa advokatom za privredno pravo.

3. Da li je moguće registrovati prenos udela tokom poreske kontrole?

Tokom postupka poreske kontrole, kao i tokom radnji poreske policije ili privremenog oduzimanja PIB-a, zaključenje Ugovora o prenosu udela je moguće, ali registracija u Agenciji za privredne registre nije.

Zakonom o poreskom postupku propisano je da Agencija ne može vršiti registracije statusnih promena društva od trenutka kada dobije obaveštenje Poreske uprave o sprovođenju poreske kontrole, sve do završetka tog postupka.

To znači da vaša transakcija može biti obustavljena dok traju poreske provere.

Interesuje vas još privredno-pravnih tema? Na našem sajtu možete još čitati o stečaju, postupku prinudne likvidacije, kao i o postupku naplate potraživanja od pravnog lica.

+381 61 24 30 095